ADOLF POLEGUBIC

Dragocjeni razgovori
Povratak, integracija ili asimilacija - razgovori o hrvatskoj dijaspori”,
Hrvatski dusobriznicki ured,
Niz: Diaspora Croatica, Frankfurt 2006., 116 str.

Knjiga „Povratak, integracija ili asimilacija-razgovori o hrvatskoj dijaspori” glavnoga urednika mjesecnika „Ziva zajednica” dr. Adolfa Polegubica, vec samim naslovom ne daje samo naslutiti, vec i izravno progovara o cemu je u njoj rijec. A rijec je o hrvatskoj dijaspori, zapravo o hrvatskim iseljenicima pretezito u zemljama zapadne Europe i o onim „trima odrednicama” s kojima se ta zajednica trajno suocava i „hrve”. Na prvo je mjesto, sasvim opravdano, autor knjige stavio rijec „povratak”; jer, odlazak na „privremeni rad” i odlazak „trbuhom za kruhom” u sebi je uvijek nosio onu iskonsku, cesto neostvarenu, zelju za povratkom u rodni zavicaj i domovinu. Kada se vec zelja za povratkom, posebno mladjih narastaja, pokazivala iluzijom i nije ostvarivala, nasi su se iseljenici suocili s pitanjem integracije u nova drustva koja su ih prihvatila, pa su i sami osjecali i zelju i nuznost da se u ta drustva integriraju, da ta nova drustva i nove sredine obogate i ljepsima ucine i svojom, hrvatskom kulturnom bastinom koju su donijeli u sebi i sa sobom. Ono sto ih danas najvise muci problem je asimilacije, zapravo, „gubitka” nacionalnoga i kulturnoga identiteta koji je, cini se, u nekoj daljoj buducnosti, ipak, u nekim slucajevima - neminovan.
Sva ta previranja „u dusi i na tijelu” hrvatske dijaspore autor Polegubic uspijeva pokazati sirokoj publici kroz petnaest razgovora, novinskih intervjua, koje je kao glavni urednik „Zive zajednice” kompetentno i odmjereno vodio kroz cetiri godine (2002.-2005.) s uglednim i poznatim osobama ne samo crkvenoga, vec i drustvenoga zivota. Ti dragocjeni razgovori donose niz vrijednih razmisljanja i vidjenja, pitanja i dvojbi, ali i konkretnih nakana i planova o i u dijaspori. Iz svakoga od razgovora vidljiv je izazov koji stoji pred hrvatskom dijasporom i pred onima koji o njoj vode brigu, kako materijalnu tako i duhovnu. Vidljiva je i ocita zelja da se ocuva „vez jedinstva” izmedju domovinske i iseljene Hrvatske, jer su dio jednoga nacionalnoga korpusa koji, da se posluzimo slikom pape Ivana Pavla II. o Europi - mora disati „s oba plucna krila” cuvajuci ne samo hrvatski i nacionalni, vec i crkveni i kulturni identitet. Velika vrijednost knjige je i sirina vidljiva iz svakoga razgovora, koji su osim toga i kriticni, a sugovornici otvoreno govore ne samo o dobrim stranama, vec i o problemima koji postoje u odnosu „domovinska - iseljena Hrvatska” te o tome sto za Hrvatsku znaci iseljavanje. Premda je „Ziva zajednica” list hrvatskih katolickih zajednica u Njemackoj, autor Polegubic u razgovorima sa svojim sugovornicima ulazi u razlicita pitanja i teme koje sveobuhvatno tretiraju problematiku „hrvatske dijaspore”. Na taj nacin najbolje svjedoci da se u razmisljanje o hrvatskim iseljenicima trebaju ukljuciti svi segmenti hrvatskoga drustva, kako oni crkveni i drustveni, tako i kulturni i gospodarski, s jednim jasnim ciljem: boljitkom hrvatskoga covjeka kako u domovini, tako i u onim zemljama koje su mu postale bilo „privremena” bilo „druga domovina” u kojima moze svjedociti hrvatski nacionalni, kulturni i vjerski identitet, obogacujuci drustvo u kojemu zivi i djeluje. Danijel Labas